Nitko ne želi biti ‘Bosanac’ osim onih koji još uvijek drže na zidu Titovu sliku
Međunarodna je zajednica previše sanjala o građanskoj državi i bosanskoj naciji, koju eto sada odbijaju i sami Bošnjaci, a ponajviše Islamska zajednica. Izgleda da nitko ne želi biti „Bosanac“ osim onih koji još uvijek drže na zidu Titovu sliku.
Nema zemlje na svijetu u kojoj kao u Bosni i Hercegovi dominiraju politika podvale, zakulisne igre i skrivene namjere. U BiH se ne svađaju samo Srbi, Hrvati i Bošnjaci, nego i Bošnjaci međusobno. Izetbegovićeva priča kako Čović ni u ovoj koaliciji stranaka neće dobiti novi Izborni zakon po kojem bi Hrvati mogli birati svojega člana Predsjedništva je drska i ne uklapa se u ono što se smatra normalnim u višenacionalnim i demokratskim državama. Ili, tko zna, možda je to rečeno kako bi se odvratila pozornost s trenutno vrlo oštre polemike među Bošnjacima. Onaj tko ne zna čitati između redaka izjave političara i pojedinih vjerskih poglavara, pri tome dobro analizirajući i povijesna događanja, teško će razumjeti što se u BiH doista događa.
Beogradski trbuhozborac
Samo dobri poznavatelji prilika i neprilika u BiH mogu shvatiti, recimo, Dodikovo ponašanje, sve oštrija prepucavanja među Bošnjacima i tišinu koja je zavladala među hrvatskim političarima. To da Dodik gotovo svakodnevno govori o nemogućnosti opstanka BiH, ne ukazuje samo na njegovu privrženost „srpskom svetu“, nego i na moguće političke igre. Niti optužnica protiv njega neće promijeniti puno. Ako i ode s političke scene, njegovo mjesto će zauzeti netko s nešto više kulture ophođenja, ali ne bezuvjetno i s manje želje za secesijom Republike Srpske. Razlog za to treba tražiti u činjenici da je Banja Luka beogradski trbuhozborac (Bauchredner) koji naglas govori ono što „srpski svet“ želi. Pa ipak razlog za „dodikovanje“, oličenje primitivnog i bahatog političkog ponašanja, treba tražiti i u trenutnoj bošnjačkoj politici. Uostalom, teško je povjerovati da bi se Dodik usudio ponašati onako kako se ponaša da ne postoji ideološka podvojenost među Bošnjacima, ili možda čak i određeni njegov dogovor s pojedinim bošnjačkim političarima koji žele zadržati dominaciju barem na jednom dijelu državnoga teritorija.
Ideološka podvojenost kod Bošnjaka
Bošnjačka ideološka podvojenost, koja u sebi krije i različite poglede na uređenje BiH, eskalirala je nakon potiskivanja SDA s političke pozornice. Sve je više bošnjačkih medija, među kojima prednjači portal The Bosnia Times, koji iznose teške optužbe protiv Alije Izetbegovića, SDA i islamskih poglavara, kao i onih koji odbijaju pojam bosanske nacije preferirajući bošnjačku nacionalnu odrednicu. Čak se u tu igru upustio i portal Sloboda Bosna koji je donedavno, čitajući između redaka, svim srcem podržavao Izetbegovića i SDA, a time i islamske poglavare u BiH.
Iz trenutne političke podijeljenosti među Bošnjacima, moglo bi se zaključiti da među njima postoje dva pogleda na uređenje Bosne i Hercegovine, onaj sekularni i drugi koji ne želi državu bez utjecaja islama. Zanimljiva je svakako činjenica da krugovi oko Islamske zajednice i SDA odbacuju i pomisao na „bosansku naciju“, izričito zahtijevajući zadržavanje nacionalne odrednice „Bošnjak“. Razlog za to leži vjerojatno u tome što se svojevremeno Alija Izetbegović odrekao muslimanske nacije u korist bošnjačke, s ciljem objedinjenja svih Bošnjaka, „vjernika i nevjernika“. Svađe među Bošnjacima upućuju na to da je taj projekt propao, u suprotnom ne bi bili sve glasniji među njima oni koji zahtijevaju prelazak iz bošnjačke nacije u bosansku.
U tom kontekstu treba promatrati i animozitet određenih bošnjačkih krugova, pogotovo onih vjerskih, prema bošnjačkim strankama u trenutnoj državnoj i federalnoj koaliciji, koje zastupaju ideju sekularne države. Zanimljivo je da do sada nije nikome, pogotovo ne vjerskim krugovima, smetalo to što Izetbegović i SDA godinama koaliraju s istim hrvatskim i srpskim strankama, bolje rečeno s Čovićem i Dodikom.
I Dodik voli Erdogana
Teško je shvatiti je li kod „dodikovanja“ – izrazito primitivnog i bahatog politiziranja – riječ o vratolomiji koja bi mogla skupo koštati srpski narod u BiH, ili o dogovorenoj i dobro uigranoj predstavi, i to prema onoj latinskoj uzrečici „divide et impera“ (podijeli [zavadi], pa vladaj). Jer ako je nešto u određenim političkim krugovima dogovoreno, ono se može sprovesti u djelo samo pojačavanjem eskalacije. Dodiku i njegovim igrama ide u prilog činjenica da nisu rijetki među Bošnjacima niti oni koji sugeriraju zaokruženi bošnjački prostor. Uostalom, otkuda ta podvojenost među Bošnjacima?
Za bolje poznavatelje previranja u BiH ona nije došla preko noći, nego je eskalirala danas zbog toga što je sekularna struja među Bošnjacima potisnula onu koja je donedavno na sav glas hvalila svrgnuto Muslimansko bratstvo u Egiptu. A Muslimansko bratstvo je svrgnuto upravo zbog želje da Egipat bude uređen prema šerijatskim propisima. Stvar postaje još zanimljivijom kad se zna da je najveći zagovornik te izrazito islamske političke stranke Recep Erdogan koji ne govori puno o previranjima u BiH, pa čak ni o „dodikovanju“, iako mu je Alija Izetbegović BiH „ostavio u amanet“ – za pretpostaviti je s ciljem da se brine više o ideološkom nego ekonomskom usmjerenju BiH i Bošnjaka. Još i više zbunjuje činjenica da ga simpatizira Dodik koji i ne voli previše muslimane.
U tom čitavom čudnom političkom previranju u BiH teško je shvatiti koju igru igra međunarodna politika. U svakom slučaju igra im, barem na prvi pogled, izgleda dosta smušena. Malo prijete Dodiku, zatim SDA, a vjerojatno, potiho, i Čoviću. Teško je povjerovati da se Čović bez pritiska međunarodne politike odjedanput udaljio od Dodika, kojemu je nedavno poručio da treba „čuvati Republiku Srpsku“, ne shvaćajući koliko time vrijeđa stotine tisuća Hrvata koje su protjerali osuđeni zločinci, Dodikovi idoli.
Odbaciti srpsku secesiju i bošnjački unitarizam
Sve u svemu, u BiH ima svađe za izvoz a rješenja nema na vidiku. Ili možda ipak postoji? Možda problem leži samo u tome što se Bošnjaci ne mogu dogovoriti oko toga žele li sekularnu državu s uvažavanjem etničkoga ili ipak komadić na kojem bi dominirao islam. Među Bošnjacima postoji podosta onih koji već duže vremena predbacuju SDA-u i Izetbegoviću da žele ovo drugo.
Bojim se da međunarodna politika zna što hoće, ali ne i to što žele tri konstitutivna naroda. Za provođenje onoga što žele, neće im biti dovoljni samo oni od Bošnjaka koji preferiraju sekularnu državu. Polagano osipanje „Trojke“ upućuje na to. Ne će biti dovoljno niti samo uklanjanje Dodika s političke scene, jer gotovo svi srpski političari u BiH sanjaju „srpski svet“.
Gdje leži rješenje? Samo u iskrenom dogovoru sva tri konstitutivna naroda – dogovoru koji isključuje srpsku secesiju i bošnjački unitarizam. Nažalost, međunarodna zajednica nije poradila na tome. Previše je sanjala o građanskoj državi i bosanskoj naciji, koju eto sada odbijaju i sami Bošnjaci, a ponajviše Islamska zajednica. Izgleda da nitko ne želi biti „Bosanac“ osim onih koji još uvijek drže na zidu Titovu sliku i sanjaju vremena koja se nikada neće vratiti. E, da je to na vrijeme shvatila i međunarodna zajednica, BiH bi danas bila u boljem položaju. Ovako, svađe za izvoz. A gdje svađe ima, moguće su sve opcije, pa i one najgore.
