Održan 29. međunarodni teološki simpozij Teologija i književnost: vjera, iskustvo, umjetnost
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu u četvrtak i petak, 19. i 20 listopada 2023., održao se 29. međunarodni teološki simpozij „Teologija i književnost: vjera, iskustvo, umjetnost“. Na simpoziju je nastupilo 13 predavača teologa, filozofa, filologa, teatrologa i dr. iz Hrvatske (Osijek, Split, Zagreb) i inozemstva (Italija, Poljska, Bosna i Hercegovina).
Apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić istaknuo je kako teologija i književnost imaju dugu zajedničku baštinu. „Nažalost često puta kroz povijest dolazilo je do nasilnog razdvajanja umjetnosti i teologije, napose književnosti. Nasilnim se putem željelo izbaciti sve sakralno iz umjetnosti. Crkva je posebno tijekom dvadesetog stoljeća, u procesu radikalne sekularizacije, prestala biti središtem umjetničkog stvaralaštva i inspiracije. Naslov i tema ovoga Simpozija bude nadu kako postoje vidici koji osvjetljavaju odnose teologije i umjetnosti, napose književnosti“, zaključio je nadbiskup.
U pozdravnom govoru prodekan za znanost Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Ivan Bodrožić istaknuo je da još od davnih vremena između teologije i književnosti postoji vrlo uska veza, premda se ne radi o istovjetnim disciplinama. Ne bez razloga i danas teološka djela poput djela svetih otaca, zovemo i ranokršćanskom književnošću.
Tim naslovom se ističe činjenica da se u jednom širem smislu radi o teološkim djelima koja su u isto vrijeme i književno vrijedna, te ih se može promatrati i pod prizmom književnosti. Ali tijekom vremena, a naročito u današnje vrijeme, polazeći od suvremenih kategorija i razlikovanja, došlo je do razlikovanja i odvajanja ovih disciplina, tako da se danas teologiju smatra isključivo znanstvenom disciplinom podložnom znanstvenoj proceduri i metodi, za razliku od književnosti čije procedure i metode nisu svodive na formalno-logičke zaključke.
O tome ovisi i način na koji se izražavaju. No time što je književnost drukčija od teologije po svojoj metodi, ne znači da je manje logična ili manje prodorna. Dapače, ona može biti prodornija prema krajnjim korisnicima nego teologija samim time što je neposrednija, bliža, iskustvenija. Time što istinu ne izražava putem logičkih silogizama ili što do nje ne dolazi putem filozofske dedukcije, ne znači da je književnost manje pozna ili posjeduje. Biti drugačiji ne znači, stoga, biti suprotan ili suprotstavljen.
U spoznaji istina i vrjednota književnost se više služi živim iskustvom, nego formalnim procesom zaključivanja, te ih također i prenosi na sasvim različit način. Nije stoga čudo da kao disciplina teologija danas više sliči filozofiji, nego književnosti, s kojom je danas veže manje veza i poveznica nago u kasnoj antici kada su se teološka djela više oblikovala prema svetopisamskim i književnim uzorcima, nego prema filozofskim obrascima. Tada je, mnogi su razlozi za to, teologiju se s pravom moglo zvati kršćanskom književnošću, na isti način kao što se u Svetome pismu više ocrtavala književnost, naracija, opis nego teološko- spekulativno promišljanje.
Logos kao izvor pismenosti i teologije
Sveto pismo je, uistinu, svjedočanstvo Božjih djela, a ne samo razumsko promišljanje njegove biti. Biblija nije plod ljudskih zaključaka o Bogu, nego rezultat stečenih iskustava s njime i plod njegova objavljenja. Polazeći od te činjenice, svetopisci se ne služe u prvom redu filozofsko-teološkim promišljanjima, već radije različitim književnim vrstama i figurama da dočaraju iskustvo koje se u njih utkalo na različite načine.
Ključna i zajednička točka teologiji i književnosti je utjelovljeni Logos – Riječ koja je postala tijelom. On nije plod razuma i filozofsko-teoloških zaključaka, već Božji dar ljudskome razumu, koji se utkaje u ljudsko iskustvo do najdublje pore. I od teologije i od književnosti očekuje se stoga napor razumijevanja ovog velikog dara, te žar prenošenja i svjedočenja svim raspoloživim sredstvima, sposobnostima i mogućnostima. Logos kao izvor pismenosti i teologije potaje izazov i za filozofe i za teologe, ali ništa manje i za književnike i pjesnika. I ukoliko prihvate ovaj izazov i na nj odgovore, on postaje i kruna njihova opusa i stvaralačke igre da sa svom umješnošću i preciznošću izraze ljepotu koju im on daje osjetiti i razmatrati, zaključio je.
Prvo predavanje održala je prof. Maria Nisi, profesorica književnosti i religije na Institutu za religijske znanosti u Torinu, o temi „Teologija i književnost: fascinacija i/ili suprotnost“. Predavačica je zaključila da je odnos teologije, biblijske književnosti i moderne književnosti most za dijalog s laičkim i nevjerničkim svijetom.
Kakofonija u teoriji književnosti
Drugo predavanje održala je prof. dr. sc. Sanja Nikčević, teatrologinja, kazališna kritičarka, urednica, redovita profesorica u miru, o temi „Što je to kršćanska književnost ili tema, poruka i/ili kvaliteta?“. Suvremeni umjetnički kanon protjerao je kao nekvalitetnu jednu određenu vrstu književnosti, onu koja u sebi nosi kršćansku poruku. Zato je danas u teoriji književnosti prava kakofonija i vrlo nejasna i zamućena slika, tzv. duhovne književnosti koja se naziva različitim nazivima, ali uglavnom s pogrdnim vrijednosnim stavom. Tako je iz kanona izbačeno pravo bogatstvo kršćanske literature do te mjere da nam se čini da tih djela i nema jer su nakon Drugog svjetskog rata obitavala ispod rubova glavne struje, gotovo u „polu-ilegali“ u cijeloj Europi.
Prof. dr. sc. Witold Kawecki, profesorom na Sveučilištu kardinala Stefana Wyszyńskog u Varšavi u Poljskoj, održao je predavanje o temi „Umjetnost kao književnost i teologija ljepote na primjeru Caravaggia“. Teologija bi danas trebala biti „epifanija” ljepote koja bolje otkriva spoznaju Boga i ljepote koja spašava, a Caravaggiov rad je savršen primjer takvog procesa, zaključio je.
Posljednje predavanje, prvog radnog dana, održala je prof. dr. sc. Ružica Pšihistal, profesorica na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, o temi „Kršćansko ćudoređe u Relkovićevu Satiru – katoličko prosvjetiteljstvo protiv turskih skula“. Predavačica je željela u svojem predavanju prikazati Relkovićev „Satir iliti divji čovik“ kroz prizmu kršćanskih vrijednosti, a ne samo, kako se to običavalo do sada, isključivo kroz prosvjetiteljske kategorije. Tekst „Satira“ sadrži na idejnoj i pragmatičkoj razini naglašenu kršćansku ćudorednu pouku prilagođenu većinski nepismenu puku. Ta pouka, temeljena na Svetom pismu i Božjim zapovijedima, do te je mjere integrirana u tekst i isprepletena s racionalnim pragmatičkim uputama o gospodarskom i kulturnom razvoju Slavonije da se može promotriti u kontekstu idejnih struja „katoličkoga prosvjetiteljstva” u kontekstu ranoga jozefinizma.
Nakon rasprave, uslijedila je radionica o temi „Iskustvo čitanja dramskog teksta „Muka ili za koga je pravednik raspet“ Rajmunda Kuparea“ koju je vodila prof. dr. sc. Sanja Nikčević.
Drugi radni dan simpozija prvo predavanje održao je dr. sc. Ivan Lovrić, profesor biblijskih predmeta na KBF-u Split, o temi „Biblija kao literatura/književnost“. Predavač je u svojem radu pokušao prikazati određene razloge zašto se u modernoj kritici Bibliju ne percipira kao književno djelo.
Splitska književnost nadahnuta tradicionalnom, marulićevski obilježenom, književnošću
Drugo predavanje održao je mag. phil. Nikola Bolšec, doktorand na Fakultetu hrvatskih studija, Sveučilišta u Zagrebu, o temi „Možda smo još uvijek u vrtu. Mašta – kontemplacija – visio beatifica G. K. Chestertona, književnika“. Predavač je izložio da Chesterton u jednoj novoj vrsti književnog pogleda daje novi teološki pogled na život. Radi se naime o paradoksalnom pogledu na prirodu koja nam priopćuje istine o svijetu, čovjeku i Bogu čime naš pogled s G. K. Chestertonom postaje preobražen, istaknuo je. Time Chesterton na jednostavan način uči što zapravo stoji u temeljima svijeta i kako te temelje prepoznati, zaključio je.
Treće predavanje održala je doc. dr. sc. Tea Tereza Vidović Schreiber, profesorica na Filozofskom fakultetu Split, o temi „Kršćanski motivi u poeziji suvremenih splitskih pjesnika“. Predavačica je u izlaganju prikazala splitski književni korpus suvremenih autora u čijem pjesništvu prevladavaju biblijski, preciznije kršćanski motivi, a koji se najčešće vežu za najznačajnijega svetca u Splitu, svetoga Duju. U radu se polazi od pretpostavke da je splitska književnost nadahnuta tradicionalnom, marulićevski obilježenom, književnošću.
Doc. dr. sc. Lucijana Armanda Šundov, profesorica na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Split, održala je predavanje o temi „Tema smrti u slikovnicama“. Predavačica je izložila istraživanje, koje je provela zajedno s Martinom Radić o načinu na koji je smrt prikazana u popularnim dječjim slikovnicama. U procesu sveopće globalizacije autori se ograđuju od kršćanskog pristupa temi smrti te podilaze zahtjevima tržišta kako bi njihove slikovnice bile što čitanije i prodavanije.
Doc. dr. sc. Oliver Jurišić, profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, Sveučilišta u Sarajevu, predavao je o temi „Jorge Luis Borghes: Evanđelje po Marku – Sematski i nesematski teološki jezik i suvremena stvarnost“. Predavač je izložio na temelju Borghesove priče stvarnost u kojoj se nalazi teološki jezik u današnjem društvu. Predavač se pita, je li nastupilo vrijeme nesematskog teološkog jezika koji se obraća čovjeku, a da i sam više ne razumije stvarnost o kojoj govori te postoji li mogućnost sematskog teološkog jezika, onoga koji prethodno razumije stvarnost o kojoj želi govoriti suvremenom čovjeku?
Predavanje o temi „Teologija književnog izričaja Smiljane Rendić“ održala je doc. dr. sc. Silvana Burilović Crnov, voditeljica Informativnog odjela Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. U prvom dijelu izlaganja predavačica je prikazala Rendićkinu reportažno-pripovijednu prozu objavljenu u trima njezinim knjigama. Riječ je o tekstovima koji spadaju u posebnu književnu vrstu između novele i eseja a koji kroz dijaloge promiču kršćanski personalizam i dostojanstvo svake ljudske osobe. U drugom dijelu izlaganja prikazala je njezinih trinaest soneta koje je napisala u povodu proslave jubileja Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata pod nazivom „Molitva za milost Slova“. Zaključila je da se u Rendićkinom opusu radi o jedinstvenom književnom izričaju koji je za potrebe navještaja teologiziran i ugrađen u nacionalnu kulturnu i duhovnu baštinu.
Izv. prof. dr. sc. Ivana Odža, profesorica na Odsjeku za učiteljski studij Filozofskog fakulteta Split, održala je predavanje o temi „Kršćanske teme u suvremenim čitankama za Hrvatski jezik“. Hrvatska književnost snažno je obilježena kršćanstvom, stoga se može reći da je ono neodvojivi dio hrvatskoga književnoga i kulturnoga identiteta. Predavačica je analizirala nazočnost kršćanskih tema u suvremenim osnovnoškolskim čitankama za Hrvatski jezik.
Posljednje predavanje održao je lic. theol. Ante Čarić, doktorand na poslijediplomskom studiju na KBF-u Split, o temi „Analiza i sadržaji pučkih zaziva Ocu, Sinu, Duhu Svetom i Trojedinom Bogu u Animi Delmatici“. Predavač je u radu prikazao neke od značajnijih pučkih zaziva Trojedinom Bogu koje je sakupio i objavio pok. mo. Ljubo Stipišić u „Animi Delmatici“, zbirci raznih pučkih oblika (pjesme, priče, zazivi, poslovice…) koje je spomenuti maestro skupljao najvećim dijelom po Dalmaciji. Veliki dio zbirke odnosi se na iskaze vjere dalmatinskog čovjeka u raznim književnim oblicima.
Nakon rasprave nazočnima obratio prof. dr. sc Ivan Bodrožić, jedan od glavnih organizatora, zahvalivši svima na sudjelovanju na Simpoziju.
„Ključna i zajednička točka teologiji i književnosti je utjelovljeni Logos – Riječ koja je postala tijelom. On nije plod razuma i filozofsko-teoloških zaključaka, već Božji dar ljudskome razumu, koji se utkaje u ljudsko iskustvo do najdublje pore. I od teologije i od književnosti očekuje se stoga napor razumijevanja ovog velikog dara, te žar prenošenja i svjedočenja svim raspoloživim sredstvima, sposobnostima i mogućnostima. Logos kao izvor pismenosti i teologije postaje izazov i za filozofe i za teologe, ali ništa manje i za književnike i pjesnika. I ukoliko prihvate ovaj izazov i na nj odgovore, on postaje i kruna njihova opusa i stvaralačke igre da sa svom umješnošću i preciznošću izraze ljepotu koju im on daje osjetiti i razmatrati.“
