Današnja Euroamerika pripremila je tlo za sprovod
Mislim da je poučno usporediti atensko društvo iz V. stoljeća prije Krista sa suvremenim euroameričkim. U umjetnosti danas imamo hiperprodukciju smeća (nađu se tu i genijalnih stvari). Televizijski program je loš, pače i štetan – zasniva se na nasilju, jurnjavi, najnižim emocijama i strastima (sapunice), sadržajima koji su djetinjasti i plitki.
Helensko kazalište je postavljalo najdublja pitanja o svijetu i životu, cilj mu je bio katarza, tj. pročišćenje uma i srca gledatelja. Ideal je estetska uzvišenost, prirodnost i čovječnost.
Graditeljstvo danas od jeftinih materijala stvara u najboljem slučaju kutije i šablone; o atenskom Part(h)enonu ili rimskom Pant(h)eonu ili splitskom Peristilu ne treba trošiti riječi, pogled govori za sebe. Likovna umjetnost svedena je na propagiranje ružnoće, nihilizma, dosjetke i dogođajnice (happening), ili u najboljem slučaju grafizam malog djeteta. Sklad, proporcija, mjera, majstorstvo, naglašavanje idealnoga, poetizacija života postoji u antičkom kiparstvu, slikarstvo nam helensko nažalost nije očuvano osim živopisnih ilustracija na vazama.
Poezija a(n)tička voli čiste dojmove iz prirode (bukoličke, tj. pastirske), melodioznost, uzvišenost: herojski ep Homerov utječe na formiranje čitavih naraštaja. Basne su duboke alegorije, iako je pitanje koliko su takve pričice postojale i kod starijih naroda. Atensko društvo je voljelo filozofiju i retoriku, originalne mislioce se poštovalo.
Obrtništvo i “industriju” stari nisu dovoljno cijenili, pače i prezirali (vidi banauzija) i te su poslove prepuštali strancima i robovima koji nisu imali političkih prava.
Današnja zapadna društva vode karikaturalni političari (u najboljem slučaju poltroni i mlakonje koji su demagozi), mnogi od njih nemaju opće kulture i nemaju vizije, strategije, svjetonazora, plana i programa. Verbalno mogu papagajski ponavljati što im PR sugerira da će publika dobro primiti. Politiku danas zapravo usmjeruju prije svega bankari, u manjoj mjeri industrijalci i trgovci.
I Atenu je pokretala pohlepa, njezina ekspedicija na Siciliju sliči jako na Napoleonov ili Hitlerov pohod na Moskvu. Pitanja slave, taštine i narcisoidnost, te manipulacije i identiteta već se otvaraju i sa zlosretnim kameleonskim likom Alkebijada. Škole su u antici privatna stvar, dočim danas država stavlja svoju birokratsku šapu, jer zna da se tu oblikuju budući podanici. Vrlo rano se u grčkom svijetu provodi fizičko vježbanje i šport, jer je dužnost građanina braniti domovinu, tj. biti zdrav vojnik. Današnji bijeli ljudi izgledaju predebeli ili premršavi, pogrbljeni, plintravi. Narod unosi u sebe ogromnu količinu ugljikohidrata, rafiniranih sladora, gaziranih pića, smeća. Dobro, siromašniji Grci su jeli zdravu hranu jer druge nije bilo, ribu, leću i sočiva, bob, blitvu, kupus, kozletinu, školjke itd.
U doba procvata Atene ona je bila malo veći polis (kao danas Dubrovnik) gdje su se ljudi međusobno poznavali, dok su danas mastodontski gradovi mjesta potpune otuđenosti i atomizacije pučanstva, često vrlo šarenoga podrijetla. Polis uključuje i zajedništvo i solidarnost i zavist i slavičnost i vrlo zapetljane međuodnose i interesne skupine (bura u čaši vode).
U Ateni bogati ljudi plaćaju kipare, slikare, filozofe (škole), kazališta i zborove i javne svetkovine. Izuzetak od toga postaje predmetom javne poruge. U društvu se uz razblaženo vino u tople mediteranske večeri raspravlja u poluležećem stavu. Uz pametnike tu se pronađe i koji (najčešće tolerirani) prosjak i danguba, te “grebator”. Alkoholizam nije čest, a alkohol u vremenu u kojem je život duži od 50 rijetkost, a čak i bogataši sudjeluju u ratu i pogibaju treba drugačije gledati. Ponekad i kao analgetik, posebice dezifincijens za zube.
Od epidemije stradava i moćni Perikle. Današnji čovjek jako je sklon tabletama i drogama, što je odraz duboke neuroitčnosti individuuma. On dugo živi, ali to je život kancelarije, mobitela i boravka u kući.
Atenjani su svoje proizvode vlastitim brodovima nosili širom Mediterana u Egipat, Perziju, Galiju, Iliriju itd. Današnji zapadnjaci imaju tvornice na Dalekom Istoku, odakle i uvoze robu široke potrošnje.
Žena je u Grčkoj (osim Sparte) nepravedno tretirana, ona nije kućni rob jer u kući vlada djecom i služinčadi, ali je drugotna. Danas žene na Zapadu (osobito Skandinavija) vode glavnu riječ, nije neobično vidjeti ministricu obrane, predsjednicu, šeficu. Otišlo se iz antičke krajnosti žene čuvarice ognjišta do današnje žene kraljice, u Izraelu čak i vojnikuše. Svaki drugi brak završava rastavom.
Romantičnu ljubav antika je jedva priznavala, u XX. stoljeću ona postaje opjevana na Zapadu. Nakon pustih veza i vezica većina žena rađa iza tridesete godine, što je već vrijeme pada plodnosti i rizik za zdravlje žene i djeteta. Dok danas ljudi imaju 1 do 2 djece u staro doba su Heleni kolonizirali svojom plodnošću obale Sredozemlja i pod Aleksandrom osvojili Perzijsko carstvo, tj. došli do Indije.
Priznajem i da su vodili sulude bratoubilačke ratove sa susjednim polisima i građanske ratove.
Današnji čovjek je mahom kozmopolit, Atenjanin jedva da je pripadao helenskom svijetu; polis je bio Domovina. Negativna strana Helena je prečesta homoseksualnost i što je još gore toleriranje pedofilije. Ipak afera Epstein i sadašnji rodno spolni zakoni pokazuju još veću dozu konfuzije i totalnu nezdravost današnjega Zapada koji je amoralan, možda i zato jer ne vjeruje u ništa.
Odnos Helena prema tehnici i znanosti nije bio sjajan, iako im je opravdanje što su prvi začeli sustavno znanstveni način mišljenja. Narodi drevnoga Istoka bili su znatno prije Grka odlični graditelji, metalurzi, astronomi, matematičari itd. Današnja euroamerička civilizacija jedino može imponirati znanošću, tehnikom i industrijom, ali ona je svojom nemoralnošću već predala štafetnu palicu Aziji. Grci Sokrat, Platon, Empedoklo, Pitagora, Epikur, prometejski kult, eleuzinske misterije, kinici (cinici) su pripremili tlo za kršćanstvo. Kao i stari Seneka. Kao i Egipćani, Židovi i Sumerani. Današnja Euroamerika je pripremila tlo za sprovod.
