Hrvatski Fokus
Povijest

Povijest Hrvatske Mitrovice

Kulturno-političko središte Hrvata istočnog Srijema

 

Novi vijek

Potpuno razoreni grad je poslije mnogo borbe ušao u Habsburšku Monarhiju. Hrvatska Mitrovica je obnovljena i postala je važno vojno i građansko naselje u Vojnoj granici (Vojnoj krajini), a kasnije i slobodni kraljevski grad.

Kasnijom upravnom reorganizacijom ušla je u sastav Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1881. u čijem sastavu je ostala do 1918.-1945.

Tad hrvatstvo dolazi na svoje, jer za razliku od susjedne Bačke,

hrvatske ustanove otvoreno nose hrvatsko ime.

Najvažnija je činjenica što je službenim jezikom umjesto njemačkog, mađarskog i latinskog postao hrvatski.

Povezivanje željezničkom prometnicom 1881. – 1991. preko Vinkovaca sa Zagrebom taj kraj više nije slijepo crijevo, nego je živo povezan s ostatkom Hrvatske.

Osnovane su brojne kulturne i gospodarske ustanove koje su ojačale osnovicu domaćim Hrvatima, tako da je Mitrovica postala kulturno-političkim središtem Hrvata istočnog Srijema.

Daljim razvojem, Mitrovica je postala jedan od najznačajnijih gradova Srijema. Urbanistički se razvila u XVIII. i XIX. stoljeću.

Pred zimu 1944. u i oko srijemskog fronta užasna svakodnevna ubijanja srijemskih Hrvata na širem prostoru Srijemske Mitrovice toliko su bila prevršila mjeru da su čak i partizanske vlasti bile prisiljene potražiti pomoć protiv orgijanja četnika tada već u partizanskoj vojsci. U početku su ubijane ciljane osobe, a kasnije nasumice ulaze u hrvatske kuće i bez ikakva suda likvidiraju cijele obitelji. Od tada i potječe četnička izrijeka:

Ubijamo Hrvate ko’ kerove pod tarabom!

Po komandi u to područje su ubrzanim maršom stigle Dalmatinske brigade da zaustave ta zlosrpska zločinstva nad hrvatskim narodom.

Ni imena žrtava nije se smjelo spomenuti u komunističkoj Jugoslaviji.

Prvi četnički zločin u Srijemskoj Mitrovici dogodio se zapravo davnog 10. travnja 1941. kada su pred majkom još živom sinu nožem iščupali srce, i to Ivanu Rajnoviću, mirnom čovjeku i radniku.

Ratne su strahote tek neki jedva preživjeli, mnogi su otišli u izbjeglištvo, ali nažalost i djelomice dospjeli u grotlo Bleiburga.

Tomislav Dragun

Povezane objave

Branimir Gušić – hrvatski je otorinolaringolog, antropogeograf i etnolog

hrvatski-fokus

Sjećanje na dr. Andriju Ilića, koji je živio u Londonu

hrvatski-fokus

Lubomir Michał Rogowski u Dubrovniku

HF

Komolački lav i kosata osoba

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više