U prosincu 1949. odselio sam na godinu i pol dana boravka u Chicago i onda se, 9. srpnja 1951. preselio u Cleveland, gdje i danas, 14. veljače 2021. još živim…
Moji studiji tri puta su bili prekinuti: u 6. godini na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju zbog početka Drugoga svjetskog rata na našim prostorima, u prvoj godini teologije u Makarskoj, odakle 3. travnja 1945. bijah unovačen u Jugoslavensku armiju i 4. studenoga 1947., u trećoj godini teologije na Antonianumu u Rimu, gdje me je iznenada pogodila teška bolest.
U roku od pune dvije godine divno sam se oporavio i kao svjetovnjak u prosincu 1949. odselio na godinu i pol dana boravka u Chicago i onda se, 9. srpnja 1951. preselio u Cleveland, gdje i danas, 14. veljače 2021. još živim.
Tek u jesen 1952. svoje sveučilišne studije na Cleveland College i, malo kasnije, studije sam nastavio na John Carroll University u clevelandskom predgrađu University Heights, Ohio, diplomiravši u lipnju 1954. iz engleskog, latinskog i njemačkog jezika.
U svibnju 1957. magistrirao sam sa Western Reserve University iz francuskog jezika i književnosti. U godini 1974. na JCU-u u istočnome predgrađu Clevelanda upisao sam se na magisterij iz povijesti, gdje sam malo po malo u šest godina završio nešto više od zahtjevnih tečajeva, ali bez obvezatne teze!
Nakon postignuća magisterija, godine 1957. stupio sam u redove Ujedinjenih američkih Hrvata u Clevelandu, odrekao se odlaska na doktorat i svom dušom i svim srcem latio se dinamična rada na hrvatskoj javnoj njivi.
Istraživanja Bleiburške tragedije
U Ogranku “Dr. Ante Starčević” UAH-a u Clevelandu godine 1960. nikla je zamisao istraživanja Bleiburške tragedije i pisanja djela o toj najvećoj tragediji čitave hrvatske povijesti. Odskočna daska toga rada bila je svečana komemoracija 15. godišnjice Bleiburške tragedije u centru Clevelanda, na kojoj je programatskim govorom nastupio dr. Dragutin Kamber, župnik župe Marije Kraljice Hrvata, iz kanadskoga velegrada Toronta.
Za tu komemoraciju Steve W. Skertić i ja napisali smo sadržajnu brošuru i odulji memorandum upućen Američkoj vladi u Washingtonu. Memorandum je potpisan od Ivana Ćorića, tajnika; od Nikole Frigana, podpredsjednika i od mene, Ivana Prcele, predsjednika. Ta brošura i taj memorandum doslovno su objavljeni u analima Američkoga kongresa, Congressional Quarterly, od 2. lipnja 1960.
Tako je započelo moje pisanje o Bleiburškoj tragediji i nastavilo se u proljeće 1961. dolaskom dr. Krunoslava Draganovića u Cleveland – da bude glavni govornik na našoj svečanoj komemoraciji 16. godišnjice Bleiburške tragedije i da meni uruči mnoge svoje zapisnike iskaza očevidaca o toj najvećoj hrvatskoj tragediji. Najdulji iskaz o toj tragediji, koji mi je Draganović u ruke dao, jest iskaz satnika Josipa Hećimovića. Ja sam prvi dio toga iskaza smjesta preveo na engleski i objelodanio ga već u godini 1961. pod naslovom, In Tito’s Death Marches. Tu knjigu od svojih stotinjak stranica svečano smo predstavili u dvorani župe Marije Kraljice Hrvata u Torontu.
Taj prvi i drugi dio Hećimovićevog iskaza pod naslovom, hi Tito’s Death Marches and Extermination Camps, sredinom 1962. objelodanjen je od Carlton Pressa u New Yorku. Baš u to vrijeme održavan je bio u New Yorku Hrvatski kongres uglednih Hrvata sa svih kontinenata i na tome Kongresu ja sam najavio izlazak te knjige od 210 stranica.
Tijekom godine 1963. na engleskom sam pripremao osam-straničnu brošuru velikog formata, kojoj sam naslov dao, Postwar Massacres in Yugoslavia.
John Ivan Prcela
Na dan posjeta zločinca Tita Predsjedniku Kennedyju i Bijeloj Kući početkom studenoga te godine, ta brošura je dijeljena mnogobrojnim prolaznicama i ona je zapažena čak i u najpoznatijim američkim novinama.
Tih dana dva agenta iz Državnog tajništva u Washingtonu došli su mene ispitivati na Charles F. Burshu High School u Lyndhurstu, Ohio, i prekinuli me na mojoj dužnosti predavanja francuskog svojim učenicima. Agenti mi rekoše da američki Hrvati grada Clevelanda pripremaju atentat na Tita. Ja im obruših da ja Tita ne mogu ubiti iz svoga razreda, ali KAO POVJESNIČAR mogu njemu i njegovoj Jugoslaviji narušiti ugled u svijetu svojim monumentalnim djelom, Operation Slaughterhouse, koje je već tri godine u pripremi.
Sredinom godine 1970., moje upravo spomenuto djelo objelodanjeno je od Dorrance Publishing Company u Philadelphiji i od onda je uvijek bilo na “Yugoslav Desku” u Državnom tajništvu u Washingtonu. Djelo je bilo razaslano na mnoga važna mjesta u svijetu, uključivši više od 50 delegacija UN-a u New Yorku.
Tri godine poslije, to djelo je dostojno i svečano predstavljeno u centru Clevelanda na Prvome dvodnevnom znanstvenom simpoziju o Bleiburškoj tragediji. Na simpoziju je svojim stručnim predavanjima nastupilo više od 12 američkih i hrvatskih stručnjaka, uključivši dr. Stanka Guldescua i mene s DVA predavanja jer ja sam bio organizator i duša toga simpozija!
Moje i dr. Guldescua gore spomenuto djelo godine 1995. opet je bilo objelodanjeno od Dorrancea, ovoga puta u Pittsburgu.
To djelo je ugledalo svoja izdanja u Zagrebu 2001. i 2005, ali pod novim naslovom Hrvatski Holokaust.
Za predstavljanje Hrvatskoga Holokausta u prvome hrvatskom izdanju u Zagrebu i drugdje pobrinuo se je moj suurednik dr. Dražen Živić. Međutim, za promociju drugoga hrvatskog izdanja pobrinuo se, skupa sa mnom, profesor Zvonko Šeparović.
Monografija o Alojziju Stepincu
Godine 1990., u čast proglašenja Republike Hrvatske, objelodanio sam u 2000 primjeraka svoju kratku i jezgrovitu monografiju, Archbishop Stepinac in His Country’s Church-State Relations. Ovu vrlo sažetu knjigu namjeravam opet objelodaniti kad papa Franjo odluči svetim proglasiti blaženoga Kardinala-Mučenika Alojzija Stepinca!
U godini 2016. izišao sam na svijetlo dana i sa svojom autobiografijom, A Legacy of Endurance, koja je napisana u formi pitanja i odgovora. Ove svoje memoare smatram velikim doprinosom hrvatskoj modernoj povijesti. Upravo zato, obratio sam se tvrtki, Dorrance Publishing Company, koja je objavila dva izdanja mojega monumentalnog djela, Operation Slaughterhouse.
U godinama drugog desetljeća XXI. stoljeća, velikodušno sam surađivao s Mirkom Bilićem Erićem, nakladnikom remek-djela, Sluga Domovine, i s Vladom Vladićem, piscem toga djela. Mirku Biliću i preko njega Vladi Vladiću sam povjerio svoju korespondenciju s generalom Luburićem, mnogo Drina i Obrana i druge dokumentacije. Ta velikodušna moja suradnja kao sunce odsjeva s mnogo stranica toga djela, osobito s onih posvećenih mojim djelima o Bleiburškoj tragediji. Na koricama spomenuta djela ispod imena Vlade Vladića nalazi se zato i moje ime kao odgovorna urednika.
Vrijedno je također istaknuti da sam ja iz Clevelanda u Zagreb doletio – da budem 29. rujna 2018. glavni govornik spomenute knjige od 1.230 stranica. Kao takva me je predstavio moj jedinac sin Josip Alojzije, koji je u tu svrhu samo na nekoliko sati u Zagreb doletio. Na predstavljanje knjige u Splitu koncem listopada 2018. iz SAD-a je doletjela moja najstarija kćer Maria Consuelo. Ona me je u splitskome dominikanskome samostanu pozdravila na toj nezaboravnoj promociji.
Vladi Vladiću sam bio desna ruka i na pripremanju POSMRTNE knjige generala Luburića – Branimo Hrvatsku ISTINOM! koju početkom 2020. odašiljemo u javnost u Zagrebu u mojemu prijevodu na engleski i u mojoj nakladi.
Razmišljanja o Djevičanskome Očinstvu sv. Josipa. Sv. Terezije Avilske i sv. Terezije od Djeteta Isusa
U prvoj godini NDH-a, kao 19-godišnji franjevački novak na Otočiću Visovcu, počeo sam razmišljati o Djevičanskome Očinstvu sv. Josipa. Sv. Terezije Avilske i sv. Terezije od Djeteta Isusa nadahnule su me na ta razmišljanja. Ona su se kasnije u meni još više razvila u Sinju pod okriljem Čudotvorne Gospe Sinjske, u Makarskoj pod okriljem u nebo uzete blažene Djevice Marije i u Rimu pod mentorstvom dr. fra Karla Balića, svijetom – poznata katoličkoga mariologa i najvećega poznavatelja nauka blaženoga Ivana Dunsa Skota.
Godine 1974., svoja josipološka razmišljanja sažeo sam u svojoj Pozdravnoj Molitvi sv. Josipu, na kojoj se ističe moja životna formula Immaculatam Immaculato Commendavit. Ovu formulu sam na studijima u Rimu skovao pod mentorstvom fra Karla Balića! Sredinom godine 1984. ta formula je prvi put objavljena u reviji Queen of All Hearts u državi New York. Godine 2007. ta formula je objavljena u revijama Guardian of the Redeemer u Kaliforniji i u Glasniku Sv. Josipa u Hrvatskoj. Ta moja josipološka formula dominira u četiri moje knjige o Misteriju sv. Josipa i u vise od 500 “blogova” na mojoj Joseph the Son of David Facebook stranici.
Kad sam postao 90-godišnjak 2012. godine, moja prva josipološka knjiga je objelodanjena od Friesen Pressa u Viktoriji, B. C, Kanada. Knjiga nosi naslov, St. Joseph, the Virginal Father of Jesus. Točno na moj 90. rođendan, 9. ožujka 2012., knjigu je Svetom misom u crkvi Sacred Heart of Jesus u South Euclidu, Ohio, mnoštvu vjernika predstavio A. Edward Pevec, umirovljeni Pomoćni Biskup Clevelanda.
Sredinom travnja 2014., Pomoćni Biskup Pevec predstavio je i moju drugu josipološku knjigu, Joseph, the Messianic Father of Jesus. Svečano predstavljanje je obavljeno u H. N. Domu “Blaženi Alojzije Stepinac” u East Lake, Ohio. Na tome predstavljanju glavni govornik na hrvatskom bio je dr. sc. Vlado Vladić, koji je baš u tu svrhu iz Zagreba doletio u Cleveland!
Hrvatski kulturni vrt u Clevelandu
Za moj 94. rođendan od 9. ožujka 2016., Friesen Press u kanadskom gradu Viktoriji objelodanila je i moju treću josipološku knjigu, Joseph, Husband of the Immaculate Mary. Međutim, ova knjiga nije svečano bila predstavljena jer je 14. prosinca 2014. godine za uvijek prestalo kucati plemenito srce Biskupa Peveca!
Poslije njegove smrti, u clevelandskoj biskupiji počeli su po mojoj Josipologiji puhati drukčiji vjetrovi. Ja sam ipak ustrajao pisanom riječju pronositi slavu sv. Josipa jer je on i njegov Savez Svete i Djevičanske Ljubavi s Majkom Božjom POTPUNO zanemaren u životu Katoličke Crkve!
Upravo zato, godine 2018. objelodanio sam još jednu josipološku knjigu i nju naslovio, Joseph of Nazareth, the Just Man. Ovu i tri druge moje josipološke knjige, prema dogovorenim planovima, trebale su biti predstavljane 10. listopada 2018. godine u uvijek meni dragom Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu. To planirano predstavljanje u Karlovcu je iznenada bilo poništeno i ono čeka svoje bolje dane.
Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije
Također u tu svrhu, u kući Vlade Vladića čeka snop primjeraka tek spomenute knjige. Vladić je također čuvar moje bogate pismohrane, koja u Sesvetskom Kraljevcu, pod njegovim vodstvom, već djeluje kao – Hrvatski Institut Ivan Prcela.
