Reći da su žene nekako “manje od” Katoličke crkve, to jednostavno ne razumije našu teologiju i našu pobožnost, naš način života kao pobožnih katolika
Današnja epizoda emisije John-Henry Westen ekskluzivni je intervju s biskupom Josephom Stricklandom, kojega je papa Franjo naprasno smijenio.
Biskupe Strickland, tako je dobro biti s vama. Bog te blagoslovio.
Biskup Joseph Strickland: Slažem se. Hvala.
JHW: Ako možete početi, kao i uvijek, sa znakom križa.
Biskup Strickland: U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen.
JHW: Amen. Dakle, primali ste puno poruka hvale i hvala na vašem stavu, vjernosti, radosti i potvrdi da ljudi nisu ludi što dajete puno ljudi. Recite nam o tome.
Biskup Strickland: Da, stvarno je neodoljivo. Počašćen sam brojem ljudi sa svih strana koji mi samo zahvaljuju, zahvaljuju mi na načinu na koji sam se nosio s tim, što je ponizno. Stvarno osjećam da moram pripisati milost Božju, Duha Svetoga. Nitko mi nije rekao kako da odgovorim. I siguran sam da postoje različiti načini da se odgovori.
Ali stvarno, John-Henry, temeljim mir koji osjećam, radost koja je još uvijek u mom životu, je zato što dijelim istinu o Isusu Kristu koja me jača. Ali ja sam čovjek i jako je lijepo imati toliko ljudi – mislim, baš danas, nekoliko srednjoškolaca mi zahvaljuje što sam progovorio i što sam to učinio nježnim srcem, a ne grubošću. Ali jasnoća za koju čujem zahvalnost i spremnost da govorim istinu, čak i kad sigurno postoje sile koje govore ne govore istinu, šutite. Dakle, to je zadovoljavajuće, i osjećam se blagoslovljeno što imam tu jasnoću.
Nisam protiv nikoga, ali sam za Isusa Krista. I kao što nam kaže, to stvara neku podjelu. Dijelimo se od svega što je zlo, svega što nije od Boga, to smo bliže Kristu. A ja sam još uvijek na putovanju, kao i svi mi. Imam veliku odanost Presvetom Srcu Kristovu i upravo u molitvi jutros volim moliti krunicu i pitati: “Gospodine, približi me svom Svetom Srcu” dok razmišljam o svjetlosnim otajstvima danas, dok ga krsti Ivan Krstitelj. Zato mislim da zadržati radost i zadržati jasnoću istine, za mene to daje snagu i drago mi je što me toliko njih kontaktira, zahvaljuje mi i nudi njihovu podršku, nudeći pomoć na sve načine.
Čuli smo stvari, “Oh, pa, to nije ni na stolu za diskusiju”…
JHW: Prekrasno. Vatikan je i dalje izvor vijesti, kontroverzi, svega što se događa. Jedna od stvari koja se nedavno dogodila, zapravo slijedi nešto što je došlo iz Rima. To je bila neka vrsta trajnog ili formalnog prava na položaj akolita i lektora za žene. To je bilo nešto što je bilo dozvoljeno u okolnostima kada nije bilo čovjeka lako dostupnog za čitanje ili što već. Ali postojala je formalizacija toga prije nekog vremena. Papa Franjo nedavno je osnovao i žene lektorice iz različitih dijelova svijeta. Zašto je to kontroverzno? Šta je to? A koji je stvarni stav Crkve o tim stvarima i odakle dolazi?
Biskup Strickland: Moje mišljenje o tomu je da je to neka vrsta vrlo sporog, ali vrlo jasnog pokreta, kontroverze ženskog ređenja i svega. Čuli smo stvari, “Oh, pa, to nije ni na stolu za diskusiju.” Mislim da bismo se oboje složili da smo u vremenu velike zbrke. Čak bih nedavno rekao i “zabuna s oružjem”. Ljudi govore o gotovo svemu što se može naoružati. Ali zbunjenost nije ono što nam treba. Vrlo štetno. Omogućuje ljudima koji se potpuno ne slažu s našom vjerom, ne vjeruju u Isusa Krista i stvarno nam se rugaju, omogućuje im da na neki način imaju put do toga da vide da čak ni njima nije jasno u što vjeruju – “ti kršćani” ili “ti katolici”.
Tako da mislim da to stvarno stvara zbrku. Bog nas je stvorio muško i žensko i dao nam različite uloge o tome što znači biti muškarac, što znači biti žena. Bilo je kontroverzi za moj život o muškom svećeništvu. Ali to je naše uvjerenje. Krist je izabrao 12 ljudi, jedan od njih je bio izdajnik, ali svi su bili ljudi. Ponekad nije uspio, slab. Ali to su bili muškarci. Kroz hebrejsko Sveto pismo ima nešto u patrijarhalnoj zajednici. I mnogi ljudi to odbacuju: “Oh, to je jednostavno strašno. To je strašno.” Ali Bog Otac, vjerujemo, postavio je obrazac tamo, iz svoje ljubavi.
Stvarno, John-Henry, vjerujem da se jako puno naših problema u svijetu, svodi na to da ne znamo i ne vjerujemo da nas Bog stvarno voli. Ako stvarno vjerujemo u to, muško ili žensko, onda možemo početi vjerovati u te tradicije i te obrasce kako Bog djeluje. Ako vjerujemo Svetom pismu – što naravno činimo kao katolici, a srećom mnogi to čine – onda je Bog djelovao na patrijarhalni način. Mislim, činjenica da Boga zovemo “Ocem” nije neko omalovažavanje žena. Stvarno je suprotno. Daje jasne uloge čovječanstva. Naravno, Bog je Otac. On nije ljudski otac. Božanstven je. Ali taj patrijarhalni pristup pokazuje nam nešto o tome tko je Bog i komplementarnosti žena u ljudskom društvu. To je zaista prekrasan dar koji nam je Bog objavio – te razlike, te razlike, a ne nedostatak jednakosti. Božji sinovi i Božje kćeri su voljeni. I to možemo vidjeti u Svetom pismu. Naravno, vidimo da je najuzvišenije ljudsko biće žena: Marija iz Nazareta, Bezgrješno začeće, Isusova majka. I ljudi bi rekli, “Pa, što je s Isusom?” Naravno, On je u potpunosti čovjek, ali je i potpuno Bog. Dakle, On nije jedini čovjek. Mary je samo čovjek. Dakle, ona je član naše rase. A tu je i poezija, prekrasna razmišljanja i teološki tekstovi koji govore o toj Marijinoj stvarnosti.
Dakle, reći da su žene nekako “manje od” Katoličke crkve, to jednostavno ne razumije našu teologiju i našu pobožnost, naš način života kao pobožnih katolika. Sigurno kroz stoljeća ponekad su žene uspavane na ovaj ili onaj način. Ali napustiti patrijarhalni model zbog tih pitanja, to nema smisla i zapravo ne funkcionira, jer bez obzira koliko moderno društvo želi reći: “Nema razlike”, postoji. Djeca će ti reći da postoji razlika između tate i mame. Oni mogu biti i trebaju biti i trebaju biti i bog ih je namijenio da budu komplementarni. I sve je to ono na čemu se temelje sveti redovi Crkve i struktura cijele Crkve.
Oboje poznajemo svete religiozne žene, predane i posvećene religiozne. Na mnogo načina, vjerujem u njihove tihe molitve, moglo bi se reći u pozadini, ali stvarno ne u pozadini što se tiče ljudi u Kraljevstvu, oni su zapravo u prvom planu, kao žene molitve. I znam da smo u biskupiji u kojoj sam služio bili blagoslovljeni samostanom žena i uvijek sam se podsjećao: “Tko zna koliko bi nesreća, koliko bi više nesreće bilo na svijetu da nema tih žena u samostanima širom svijeta?” Oni su smanjeni, ali oni su još uvijek tamo moleći se, i moramo vjerovati u tu moć.
Dakle, postoji više aspekata onoga što vidim kao zabrinutost. Kao prvo, ako nema nikakve namjere promicanja i guranja ženskog svećeništva, onda se definitivno, opet, vraćaš u konfuziju. Ženama ostavljate pogrešan dojam: “Pa, možemo doći do lektora, ili možemo doći do akolita, možda đakona sljedećeg, a zatim nastaviti tim putem.” Ako nema nikakve namjere za to, onda je zbunjujuće reći: “Pa, dat ćemo vam ovo.” A za mene, to je ocrnjivanje lijepe vrijednosti žena u Crkvi.
Zato je zabrinjavajuće vidjeti zbunjenost. Zabrinjavajuće je vidjeti udaljavanje ili čak postupne korake kako se udaljavaju od toga da je vrlo jasno da dječake treba poticati i podržavati da razmišljaju o mogućnosti jesu li pozvani u Svete redove – đakona, svećenika. Djevojčice treba podsjetiti da razmisle o lijepom putu vjerskog života na koji bi mogle biti pozvane. Čak i to mislim da se miješa, zbunjenost u miješanju uloga i nejasnoća koja je uloga muškaraca u Crkvi i društvu, koja je uloga žena u Crkvi i društvu.
Zbunjenost u Crkvi
JHW: Prekrasno. Postoji još jedna velika zbrka iz Rima. Zapravo, otkrila ga je Diane Montagna, vatikanska novinarka koja je savršena na talijanskom. Kada je pogledala tekstove, otkrila je, gle čuda, u službenom tekstu, stavak 38 Fiducia Supplicans – u početku govori vrlo konkretno o mogućnosti blagoslova za nepravilne parove i istospolne “parove”, pa već govorimo o “parovima”; to je stvorilo mnogo konsternacije, posebno u Africi – ali otkrila je nešto čak i izvan toga, jer su se u Americi posebno ljudi svađali: “Ne, to je za pojedince!” “Ali piše parovi!” “Da, ali u tekstu piše ‘pojedinci'”.
A onda je došlo nešto od bombe kad je prijavila da, “Čekaj malo. Zapravo u talijanskom originalu ne piše ‘za pojedince’, govori o ‘za njih'”. U njemačkom “für sie”, što je potpuno množina. A na španjolskom, “para ellos”, a na drugim jezicima postoji oko pet jezika – čak i na poljskom, to je također samo množina. Dakle, nekako postoji neki glupanje događa okolo. Ne znam je li to neka vrsta naginjanja možda ortodoksnijem tumačenju jer, eto, odatle dolazi sav pushback, obično, u zemljama engleskog govornog područja – a sada je to Afrika koja govori engleski, kao i Amerika. Što misliš o tome? Ideja mi je bila zapanjujuća.
Biskup Strickland: Pa, još jednom, zbunjenost. I jedna stvar koju bih istaknuo, a to je, mislim, problematično, svakako bi se moglo riješiti: Mnogo, mnogo godina, pretpostavio bih stoljeća, ne tvrdim da to znam sa sigurnošću, ali znam kad sam studirao kanonsko pravo, ono što smo naučili je da su službeni tekstovi uvijek objavljivani na latinskom jeziku. I sada vidim zašto je to toliko važno jer, kao što znate, prijevodi mogu, kao što ističete, napraviti potpunu razliku u značenju i mogu biti presudni za ono o čemu govorimo. I tako mudrost Crkve koja koristi latinski kao standard, kao matični osnovni jezik koji se uvijek koristi, zaista pomaže izbjeći zbunjenost.
I poput Kodeksa kanonskog prava, imate latinski tekst. Možete imati različite ideje o određenim prijevodima latinskog, ali neke su, kao što ističete, potpuno jasne. Na španjolskom – znam neki španjolski – “ellos” znači “oni”. To ne znači ništa drugo. Ako koristite tu riječ, govorite o množini “oni”. I to je jedna razina problema koju vidim s izdavanjem teksta na talijanskom. Zašto ga ne izdati na latinskom jeziku, a zatim biti vrlo jasni o prijevodima tih latinskih riječi na različite jezike?
Pozdravljam tebe i Diane i druge novinare koji gledaju stvari. To je ono što trebate učiniti je istaknuti je li to bila pogreška? To treba ispraviti. Je li bilo namjerno? Kakva je bila namjera? I za mene, bez pokušaja da shvatim zašto je to učinjeno, ako je to učinjeno namjerno, ako to nije bila pogreška u uređivanju, što pretpostavljam da nije, ili bi to već bilo vrlo jasno. “Oh, krivo smo uredili. Ovo je ispravna korekcija.” I to se može dogoditi. Oboje smo uređivali tekstove i tu možete pogriješiti.
Ali to je vrlo problematično. A za mene, vjerojatno srce onoga što me muči u vezi s tim je da, opet, daje hranu ljudima koji vole napadati Crkvu. Daje ljudima informacije koje kažu, “Ovdje je prijevara.” Mrziš donositi takvu presudu. Ali imajući mozak, možete reći: “Pa, to je jedan put kojim možete ići”, a to je vrlo težak i problematičan put da kažete da se događa namjerna prijevara, s jednom u prijevodu na engleski, a drugom na drugom jeziku. Što se tamo događa? Imamo takav problem u današnjem svijetu, ne samo u Crkvi, već i na svim razinama, s autoritetom i autoritetom povjerenja, a takve stvari ne pomažu, kada ljudi koji su spremni samo srušiti Crkvu mogu reći: “Vidite, oni su varljivi u načinu na koji to rade.” Ne bi volio ni pomisliti na to. Ali to otvara vrata takvim nagađanjima. I mislim da na to trebamo obratiti pozornost, jer u ovom modernom svijetu, uz svu komunikaciju, sa svim ljudima koji bi to voljeli – oboje smo čuli izjave ljudi koji žele imati globalno drugačiji svijet, koji bi voljeli vidjeti Katoličku crkvu potpuno eliminiranu iz ljudskog krajolika. Znamo da se to neće dogoditi, jer ga je uspostavio Isus Krist, Božji božanski Sin. Ali činjenica da bi ljudi voljeli da se to dogodi, i takve stvari potkopavaju prisutnost Crkve u svijetu koja treba biti svjetionik svjetla i nade.
Zato se nadam da možemo učiti iz nekih od ovih stvari i biti vrlo jasni u vezi svega što je izdano. A ako je to ono što bih nazvao zlokobnom namjerom da budem varljiv, i to treba riješiti. Što se u svijetu događa? Ako vođe u Crkvi namjerno govore: “Pa, na ovom jeziku, oni će dobiti ovu verziju. Na ovom jeziku dobit će drugačiju verziju.” Govoreći o politici, mislim, to je ono što možete pretpostaviti, je oni pokušavaju nabiti jedan ili drugi nekako, govoreći, “Hoće li to biti više prihvaćeno?” To je samo obmana u najružnijem obliku.
Pepelnica stvarno zahvaća katoličku maštu i šire
JHW: Bilo bi nešto da je to samo pogrješka, osim što je Vatikan pod papom Franjom već poznat po takvoj obmani. Izašla je knjiga pape Franje, i pokušali su pridobiti papu Benedikta dok je još bio živ da je podrže, a on je poslao pismo u kojem im zahvaljuje na tome, ali imao je nekih problema s tim. Čak su pokazali i fotografiju Benediktovog pisma s nekim dijelovima koji su bili pomalo kritični. Niste ih mogli vidjeti. I to je bilo namjerno, i uhvaćeni su zbog toga. Dakle, to je prava sramota. I mislim da je monsinjor zapravo pušten zbog toga, vjerojatno stavljen na drugu višu poziciju, ali ipak službeno pušten kako bi se mogli uvjeriti da su nešto učinili.
Ali to je bila namjerna obmana – koja je dokazana – kako bi se Franjo ojačao na račun pape Benedikta i bio iskren prema bivšem Svetom Ocu. Mislim, to je totalno ludo, ali ipak to je naš Vatikan danas. Dakle, za sve one koji bi željeli reći, “Oh, to je vjerojatno ništa”, pa zapravo postoje neke naznake da su išli tim putem prije.
Nalazimo se u čudnim vremenima, ali jedna od pomoći Crkvi, mislim da je velika pomoć Crkvi, pokora – pokora naroda. Uskoro dolazimo u korizmu. Korizma počinje ove godine na Valentinovo – to je zanimljiva stvar sama po sebi. Ali recite nam nešto o korizmi i što mislite o ovoj korizmi za sebe ove godine?
Biskup Strickland: Pa, vjerujem da je korizma veliki blagoslov u životu Crkve. Srećom, manje-više način na koji sam odrastao s tim. To je vrijeme onoga što Crkva voli nazivati “povlačenjem Crkve” – vrijeme koje treba obnoviti, preusmjeriti. Postoji tradicija nekog posta i apstinencije, i ideja da se nečega odreknete tijekom korizmenog vremena, posta od raznih stvari koje su ugodne, pa čak možda i neke dodatne molitve, neko vrijeme za odlazak u crkvu – ako obično ne idete u petak, možda idite petkom na postaje križnog puta.
Dakle, lijepo, korizma je vrijeme koje prethodi Uskrsu, našem najvećem blagdanu, Gospodinovom uskrsnuću, samom srcu gdje počinje naša vjera: Isus Krist rođen na ovom svijetu, trpi za nas, umire za nas, ustaje od mrtvih – to je kerigma, to je početak, to je sjeme onoga što Crkva jest. Apostoli i oni okupljeni oko njih, izvorno su ga zvali “Put”, i slijedili su onaj Put koji je s Kristom vodio u vječni život.
Dakle, korizma se uglavnom priprema za ono o čemu se radi, što je Crkva. Svaka nedjelja je mali Uskrs, a korizma je vrijeme za pamćenje koliko je Uskrs značajan. Slijedimo uskrslog Gospodina koji je sada s nama u Euharistiji kao uskrsli Gospodin, tijelo i krv, duša i božanstvo. Njegovo uskrslo tijelo, krv, duša i božanstvo je s nama, nastavljajući nas jačati i voditi na ovom putu kroz život u vječni život, do spasenja naše duše.
Dakle, korizma je vrlo važna. I spomenuli ste da je Pepelnica na Valentinovo. Već sam razgovarao s nekim o tome, i potaknuo bih pastore, i roditelje koji vode svoju djecu, a svakako pojedinačno da stvarno pogledaju to Valentinovo i Pepelnicu – zanimljivo je kako kalendar pada, sjećam se da se to događalo prije – ali potičem one ljude koji su stvarno ljudi vjere da to shvate kao priliku za neke dobre rasprave, da pogledate što radite s Pepelnicom na Valentinovo? Mislim da postoje različiti načini da mu se pristupi. Ali mislim da bi dobar način za roditelje bio da razgovaraju sa svojom djecom o: “Valentinovo je, ali je i Pepelnica.” I tako možda ohrabruje svoju djecu i ohrabruje se da kažete: “Bit ću još malo pokajnički na ovu Pepelnicu.” Samo da naglasim, jer je to gotovo kao bonus pokora koju biste mogli učiniti da kažete: “Ne samo da ulazim u post i apstinenciju Pepelnice, već ću učiniti malo više da samo stvarno istaknem ono čega se odričem za ovo Valentinovo.”
I još jedan pokušaj koji bih potaknuo – kao što sam rekao, mislim da postoji više načina da se to sagleda. Neki bi ljudi mogli reći: “Pa, pitajmo oca možemo li dobiti rasporedbu od Pepelnice.” Kao prvo, znamo da to nije sveti dan obveze. Ali po mom iskustvu kao svećenika, to je najposjećeniji dan, koji je lijep. Mislim da je to stvarno vrijeme kada će se ljudi, čak i ako su na neki način odlutali od Crkve, mnogo puta ljudi vratiti aktivnijem životu iz svoje katoličke vjere. Ali mislim da Pepelnica stvarno zahvaća katoličku maštu i šire. U nekatoličkom području gdje sam bio biskup (bili smo samo manje od 10 posto katolici), mnogi nekatolici bi došli na Pepelnicu i primili su pepeo, jer je to sakramentalno. To nije poput euharistije, tako da svatko može primiti pepeo i podsjetiti se: “Prašina si bila, i u prah ćeš se vratiti” ili: “Pokajte se i vjerujte evanđelju.” Oba načina mogu se koristiti na Pepelnicu i oba su veliki podsjetnici na samo srce naše vjere.
Drugi način na koji bih potaknuo roditelje da razmisle je da možda stvarno razgovaraju o tome: “Zašto je Valentinovo? O čemu se zapravo radi u slikama srca tog dana?” A onda donijeti, naravno, veliku ljubav, odanost koju imam je Presveto Srce Kristovo, i stvarno možda iskoristiti ovo kao priliku da podsjetim djecu i odrasle da je u svom podrijetlu Valentinovo. A odakle je to došlo? Tko je bio Sveti Valentin? O čemu se tu radi? A razlog zašto su srca tu? To je nekako postao dan za supružnike razmjenjivati darove ili što god. Ali gledati Valentinovo i ono što govori ljubavi, da je Krist utjelovljena ljubav i što nam govori dok započinjemo ovaj put do njegove muke u Velikom tjednu, a zatim i njegovog uskrsnuća.
Zato bih potaknuo ljude da stvarno budu kreativni i iskoriste priliku da valentinovo i Pepelnica budu isti dan ove godine, počevši od korizme, da stvarno ne samo kažu: “Pa, Oče, možemo li dobiti dispenzaciju od Pepelnice?” ili se samo pretvarati da ćemo jednostavno ignorirati Valentinovo i samo imati Pepelnicu, ali da se stvarno poigramo sa, “Što nam to govori? Što možemo naučiti iz toga što je lijepo za našu vjeru dok ponovno ulazimo u korizmeni put?
JHW: Apsolutno prekrasno. Biskupe Strickland, mogu li vas zamoliti da blagoslovite naše gledatelje? Jer sam siguran da bi voljeli imati tvoj blagoslov.
Biskup Strickland: Naravno. Nebeski Oče, molimo tvoj blagoslov za sve one koji će vidjeti ovaj razgovor, da nam to bude prilika da se radujemo u svom životu u Isusu Kristu, radujemo se blagoslovima, suočavamo se s izazovima, uvijek moleći za svu Crkvu, hijerarhiju, laike, svakog člana Crkve, mistično tijelo Kristovo, i molitva da možemo nastaviti tražiti život koji Krist donosi, nastavlja donijeti, na njih i u svakom našem životu i u naš svijet, zagovorom svetaca, a posebno Kraljice svetih, Bezgrješne Djevice Marije. I molimo ovaj blagoslov u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen.
JHW: Amen. Hvala vam, biskupe Strickland. Bog te blagoslovio. I Bog vas sve blagoslovio. Vidimo se sljedeći put.
