Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

NOVA KNJIGA IVICE IVE JOSIPOVIĆA – Prilog teoriji izvorne pravaške ideologije

Druga knjiga Ivice Ive Josipovića iz trilogije o hrvatskoj povijesti i suvremenosti

 

Upravo je iz tiska u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Tkanice izašla knjiga »Prilog teoriji izvorne pravaške ideologije – Metodološki prilog istraživanja hrvatskoga nacionalnog i državnog pitanja« (tkanica@hrvatski-fokus.hr)

Ivice Ive Josipovića (Modriča, 1957.), nezavisnog politologa, istraživača i doktora političkih znanosti. Druga je to knjiga trilogije o Hrvatskoj.

U prethodnoj knjizi Ivice Ive Josipovića, »Suvremena Hrvatska – Metodologija istraživanja društva i države« (Tkanica, Zagreb, 2021.), koja je pred nekoliko mjeseci ugledala svjetlo dana, kroz politološko istraživanje autor je izvršio znanstvenu analizu nastanka suvremene hrvatske države i zaključio kako bez uključivanja iseljenih Hrvata Hrvatska će i dalje tonuti. U ovoj, novoj knjizi, Josipović je putem politološke analize istraživanja izvršio analizu izvorne pravaške ideologije, bez koje, ne samo prema njemu, ne bi prije tri desetljeća došlo do obnove hrvatske državnosti. 

Ovu knjigu, koja je metodološki prilog istraživanja hrvatskoga nacionalnog i državnog pitanja, kako je i naveo u podnaslovu knjige, možemo gledati kao prvi pokušaj sveobuhvatne znanstvene analize istraživanja suvremene hrvatske države kroz utjecaj izvorne pravaške ideologije na njezino nastajanje u turbulentnim vremenima krajem XX. stoljeća. Dakako, sada se sa sigurnošću može ustvrditi da je taj pokušaj potpuno uspio.

Autor je knjigu podijelio na četiri poglavlja: “Metodološki pristup i istraživačka metoda”, “Prvotni oblici hrvatske državnosti i koncept nacionalnoga oslobođenja”, “Epoha nacionalno-oslobodilačkih procesa” i “Hrvatsko nacionalno i državno pitanje”. Na početku knjige nalazi se Proslov autora, Posveta najmilijima, Bilješka o autoru i Riječ urednika, dok se na kraju knjige nalaze sažetak na engleskom jeziku, bogati Popis literature i Kazalo imena.

Dok je u prvoj svojoj knjizi Ivica Ivo Josipović obradio veliki broj predmetnih pitanja koja se odnose na metodološke aspekte istraživanja suvremenoga hrvatskog društva i države tijekom obnove hrvatske državnosti, dotle je u ovoj knjizi autor obrazložio najvažnije stavove iznesene u prethodnoj knjizi, što znači da su ove dvije knjige u mnogo pogleda povezane i da se nadopunjuju. Autor je u knjizi na više mjesta objasnio pojmove izvornih modela hrvatskoga državnog ustroja kroz razne etape starije i novije hrvatske političke povijesti s naglaskom na ideološkim premisama izvornoga pravaštva. Prema njemu, upravo ideološka koncepcija izvornoga pravaštva označena je kao idejna osnova za obnovu hrvatske države iz razloga što rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja vidi u »obnovi neovisne države i što povezuje sve istraživane događaje ili pojave u obliku povijesnog kontinuiteta nacionalno-oslobodilačke borbe«.

Poznavati koncepciju izvornoga pravaštva Ante Starčevića nije moguće bez poznavanja nastanka Ilirskoga pokreta, koji je, na žalost, doveo do nastanka prve i druge Jugoslavije koje su, gušenjem hrvatstva, a razvijanjem pogubnoga jugoslavizma odnosno južnoslavenstva, učinio velike i brojne štete hrvatskome narodu u proteklih sada već nešto više od stotinu godina. Stoga je za Josipovića Ilirski pokret bio pogrješna ideja koja je pripomogla procesu brisanja hrvatskog imena i gušenja nacionalnih osjećaja, a sama ideja o vođenju nezavisne hrvatske države bila je zabranjena. »Umjesto nacionalnog oslobođenja, hrvatski je narod istrijebljen«, ističe autor. Zato Josipović opravdano zaključuje kako je »srpska hegemonija opasnija za hrvatski nacionalni opstanak od njemačko-mađarske hegemonije, a što su predstavnici ustaškog pokreta ozbiljno shvatili i na svojoj koži ujedno ubrzo osjetili prirodu takve politike«.

Pišući o suvremenoj podjeli Hrvata na dvije stranke ili struje autor tvrdi kako je to hrvatska povijesna politička konstanta. Za njega nacionalno-oslobodilačka borba hrvatskoga naroda kroz povijest očituje se u pravu na obranu od agresije, a to je obilježje koje povezuje Zrinsko-frankopansku pobunu, Rakovičku bunu, Velebitski ustanak, Domobransko-ustaški pokret, Posavski obrambeni ustanak i Domovinski rat. U svakom od tih ustanaka i otpora neprijatelju ili okupatoru bilo je važno pitanje obrane i narodnog otpora okupaciji i okupatorskim vlastima.

Josipović nije protivnik Europske unije kao integracije u koju je i Hrvatska ušla, on je samo protivnik gubitka samostalnosti na koji su hrvatske političke elite pristale a da nisu Hrvate pitale. Josipović je apsolutno za gospodarsko povezivanje s raznim integracijama pa tako i s EU-om, ali je protiv ustroja Unije koja sve čini da su hrvatski zakoni podložni Unijinim i da europski propisi i presude Suda Europske unije imaju primat nad hrvatskim ustavnim zakonima. Isto je tako protiv globalističkoga koncepta svjetonazorskog i ideološkog ekspanzionizma na makro razini, te suvremene hrvatsko-srpske koalicije na djelu na mikro razini. Za njega je to nepotrebni pristanak na gubljenje suvereniteta.

Za Ivicu Ivu Josipovća hrvatski interes trebao bi biti nastojanje da se državne granice podudaraju s etničkim odnosno stalno nastojanje da svi pripadnici hrvatske etničke grupe žive unutar državnih granica, što, po njemu, to predstavlja »jedino normativnu koncepciju koja postoji unutar svake nacionalne grupe«. Opravdano je protivnik zaključaka AVNOJ-a i ZAVNOH-a jer negiraju izvorno hrvatsko nacionalno pitanje, ne opravdavaju zahtjev za ponovnom uspostavom hrvatske države i zato što su kontradiktorni temeljima suvremene hrvatske države, za razliku od Ustaškoga pokreta. Protivnik je pomirbe između jugokomunista i hrvatskih domoljubnih nacionalista iz razloga što hrvatski komunisti nikada ne će prihvatiti izvorni model hrvatske države. Za razliku od hrvatske političke emigracije koja je uvijek na strani svoga naroda. Prema autoru prihvaćanje ideološke koncepcije hrvatske pomirbe omogućilo je da nelustrirane protuhrvatske ideološke snage sinova i kćeri partizana i komunista ponovno preuzmu sve poluge vlasti samo deset godina nakon formiranja suvremene hrvatske države. Stoga Josipović tvrdi kako dosadašnja iskustva jasno pokazuju da hrvatska nacija nije mogla prikazati obilježja moderne europske nacije unutar bilo kojeg oblika političkog udruživanja kroz povijest, već samo u obliku vlastite nacionalne države, te da hrvatsko nacionalno i državno pitanje predstavlja središnje mjesto ukupne novije hrvatske političke povijesti u obliku nezavisne države. »Ova ideološka koncepcija na tragu je premise izvornoga pravaštva«, zaključio je autor.

Marijan Majstorović

Povezane objave

Inicijativa “Puko mi je film” politizira

HF

Previše slučajnosti da bi bilo slučajno

HF

Otvoreno 68. Splitsko ljeto

hrvatski-fokus

Ponovljeni govor mržnje Željka Jovanovića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više