Kuće se kite bršljanom, ruzmarinom i lovorom, te se poškrope kršćenom vodom
“Kad loza ostari pusti se u nerjezinu. Kad se čovjek ne obrije, rekne mu se: “Pustio si se u nerjezinu”.
Starinska pjesma o “peliškim divojkama”.
Kolo vode stonkinje (Ston) divojke
Kolo vode kako ponikovke (Ponikve)
Ribaruše kako i brodačke (Broce)
Veslaruše kako i hodiljke (Hodilje)
Torbu nose kako Crnogorke (pelješka Crna gora)
Milokrve kako mlade briške (Brista)
Ribarice kako i žujanke (Žuljana)
Gizdaruše kako i trstenke (Trsteno)
Lipotice kako i janjinke (Janjina)
Milovidne kako i popovke (Popova luka)
Žukovice (valjda od žuka, biljka žukva koja je služila za grubu tkaninu, ili žuka smokva, tj. suha smokva?) kako i sriserske (Sriser)
Vršvarice (valjda vrše za loviti ribu?) kako i sobjavke (Osobjava)
Pivačice kako i Pijavke (Pijavičino)
Crivaruše (valjda crivje, tj. cipele, a ne crijeva za kobasice?) kako i kunovke (Kuna)
Vrtlarice kako i potomke (Potomje)
Vozarice kako i podobučke (Podobučje)
Vilovite kako oskoruške (Oskorušno)
Drvarice kako donjobanke (Donja Banda)
Lardaruše (lardo, masno meso, slanina) kako vrućićke (Vrućica)
Gulozače (sladokusnice) kako i trpanke (Trpanj)
Klobuk nose kako i peliske (peliske su iz Orebića!)
U starije doba do godine 1732. bio je dernek (zabava uz trgovinu) u Sutvidu, gdje je bila crkvica sv. Vida. Tu su Neretvanci prodavali jegulje, pijavice, žuku, suhu ribu, voće, slamu. Oko Sv. Tome prije Božića koji dan po buri pobiju se pra(s)ci, da se imade svježe pra(š)čevine za Božić. Ostala je stara poslovica: sv. Toma goni prace doma. Kuće se kite bršljanom, ruzmarinom i lovorom, te se poškrope kršćenom vodom.
Mladići idu kolendati (pjesme čestitara) uoči Nove godine. U konjestrima (košićima) sakupljaju smokve nanizane na žuku, što narod zove kolenda, kolenda smokava. Odatle misli narod da je izašla riječ kolendati. Osim smokava dobiju još kobasica, kaštradine, voća , mantale (kolač od vinskoga mošta), koju bocu pečenoga vina (prošeka), kotonjate (od dunje), mindela (badema), granu šipka punu plodova, pa na vrh nataknutu jabuku. To im dadu kuće gdje su rado primljeni, ili radi djevojčica, ako je tu mladoženja ili svojta. Onaj koji nosi konjistar (košičić) mora dobro paziti da mu koja žena od šale ne baci u košić puzdro (spolovilo) od gudina (svinje) ili žensko udo od gudice, žilu (penis) od vola ili smućak (pokvareno jaje)
Kolendari pitaju smiju li kolendati. Novu godinu zvali su Kolende.
O festi svetoga Vlaha u Stonu se okuplja sav narod iz okolice u narodnim nošnjama sa crkvenim i hrvatskim barjacima. U Janjini dođu Neretvanci, sa kojima je često kumovanje mještana. (djelo je pisao N. Z. Bjelovučić četrdesetih XX. stoljeća, neke su bilješke i znatno starije, op., T.T.).
U Nedjelju od palama (palmi) blagoslivlje se u crkvi maslina i poma (palma), te se nose u polje i uz pjesmu stavljaju u nasade da sretno rodi polje…. U Bijelu (veliku) subotu župnik pred maticom blagoslivlja užeženi oganj, so(l) i vodu, pa svaka obitelj nosi doma užežena ognja, soli i blagoslovljene vode. Ovim blagoslovljenim ognjem užežu vatru na popretu (ognjištu) u znak novog života o Uskrsu.
Na Veliki petak je veliki post. Jede se riba , ko o Badnjem danu. U crkvi je “pokopanje”, tako se zove grob Isusov. Pjevaju se psalmi, a to se zove “govorenje”.
Na Gloriju u Veliku subotu, čim zazvone zvona, ko je doam umiva se ljubicama i cvijeću. Ovo je starinski običaj. Tada se šaraju jaja, kojih djeca imaju najviše. Daruje mladić djevojčici i ova njemu šareno jaje.
Šarena se jaja stavljaju na trpezu. Sa šarenim se jajima kucaju vrhom u vrh i poslije u donji dio jaja. U jaja se gađa novcem.”
Svak tko je mogo, morao bi se na Ivandan (23. lipnja, ne 27.12 Bogu hvala) poći kupati u more, da se opere od grijeha. Uoči sv. Ivana stavi se bjelance od jaja u botilju punu vode, pak se ujutro gleda. Ako vidiš u boci motiku, udaćeš se za težaka, ako je brod za mornara itd.
Javljanje se zove posjeta vjerenice ukućanima vjerenika, kad se ide prvi put javiti. Tada nosi “dare” i daruje starijima ćesu (torbu) zlatom izvezenu, ubruse, košulju, bječve, ili još šarena jaja, suhih smokava itd
Uoči svatova djevojčica sprema ruho, košulju, gačice, bječve, kotule (suknje), skutiće, bluze, rupce, lincune (posteljinu9, rašu 8grubo sukno) i ostalu svoju potrebu. Ruho se nosi u škrinji u nekim selima, a u nekim mjestima buro. (namještaj sa ladicama)
Škrinja stoji otvorena u kući nevjeste, pa u nju bacaju novac svojta, rođaci, kumovi i svatovi. Stari svat pretresa škrinju i pokaziva gjuvegliji (turc. mladoženja) sve što mu nevjesta nosi. Škrinju okite kum, djever i dva para djevojčica. Prije nego je odnesu okite je kudjeljicom, bršljanom, lovorom i maslinom.
(Svršetak u sljedećem broju)
